Vlasnik ovosvjetske umjetnosti

Vlasnik ovosvjetske umjetnosti

Umjetnost se nalazi svugdje i na svakom mjestu. Ona je u nama, oko nas, u nasim organizmima, ispred nas, iza nas. U biljkama i na biljkama, u pcelama i na pcelama, u prirodi, zemlji i na nebu. Neki tvrde da ovosjetske umjetnosti nemaju svoga Umjetnika sto jasno ukazuje na to da se, nazalost, ne razumiju u umjetnost, ili pak, ne priznaju Umjetnika svih onih vidljivih i neporecivih ljepota i umjetnosti.

Svaka umjetnost iziskuje svoga umjetnika. I najmanje igranje sa kistom i bojom zahtjeva da postoji "ruka" koja ce uciniti da kist pomiluje platno po obrazu. Postojanje umjetnika, kao i njegove sposobnosti, moći, snage, znanja i volje su neophodni faktori za nastanak jednog umjetnickog djela. Sto je umjetnik snazniji, mocniji, inteligentniji, mastovitiji, sposobniji, iskusniji i strpljiviji, za ocekivati je da nastane i jedno prelijepo, prekrasno i jedno do tada  neviđeno i nedokucivo, sasvim novo djelo.

U prirodi sam. Priroda je u meni. Ja sam dio prirode. Moje oci, moje usi, moj nos, moji zubi, moja psiha, moje krvne zile, zemlja na kojoj trenutno sjedim, insekti koji su ispod nje, ali i oko mene su tako savrseno, detaljno, pazljivo i profesionalno "nacrtani", da se divim njihovom Umjetniku. Za crtanje nekog insekta, neke bube mozete koristiti bilo koju boju - zelenu, smeđu, crnu, žutu. Kao primjer navest cu leptira koji ne sadrzi umjetnost samo na sebi, na svojim krilima. On sadrzi nevjerovatnu umjetnost i u sebi. Oci leptira su prica za sebe kao sto je to slucaj i sa njihovim ticalima, glavama i usnim organima. Usni organi su im poput nasih elektricnih usisivača. Njima usisavaju najljepse cvjetne sokove iz vrtova milosti Milostivog.

Ljuske na krilima leptira poklapaju se kao crijepovi sto govori o jednoj drugoj ljepoti, jednoj drugoj umjetnosti. Gledajuci neku lijepu sliku mi uzivamo u njoj ali isto tako mi se i upoznajemo sa njezinim slikarom. Kada pogledamo u nebo tokom dana, na tom "nebeskom platnu" vidimo plavo nebo i bijele oblake. To vazi kada je vedro, medjutim, kada je oblacno i kisovito onda do izrazaja dolaze druge boje, malo tamnije. Isto tako, tokom noci imamo druge boje i njihove razlicite nijanse. Na nebeskom platnu imamo pretezno crnu boju sa jednim velikim bijelim krugom koji nekada zna biti i zute boje. A oko njega sitne bijele tackice poznate i kao zvijezde. Zavisno od toga da li je vrijeme oblacno ili ne, nekada tokom noci mozemo vidjeti i tamne oblake. A o izlasku i zalasku sunca kao i o pojavljivanju duge nakon kise suvisno je govoriti. To je tako jedna fenomenalna kreacija i "crtanje" da covjek ne povjeruje. Vrhunsko "crtanje" i "igranje kistom". Jos ako uzmemo u obzir da sva ta umjetnost nije nepokretna vec pokretna, onda sve to dobija jednu posebnu tezinu. A ako uzmemo u obzir da "nacrtana" bica na ovosvjetkom platnu imaju dusu i razum onda dobijamo jednu unutrasnju umjetnost, jednu drugu dimenziju umjetnosti - umjetnost unutar umjetnosti. "Nacrtana" sva ta raspolozenja, osjecaji, emocije, stanja i zbivanja u nama su toliko promjenljiva i prolazna, ali isto tako sa svojstvom ponovnog vracanja, da na kraju dobijemo umjetnost koja se ponavlja. Covjek jedno vrijeme bude tuzan, pa sretan, pa uplasen, pa radostan, pa ljut i sve to u raznoraznim nijansama. I sva ta stanja se znaju ponoviti. Unutrasnja umjetnost (dusa) u organizmu koji takodjer sadrzi i jednu drugu vrstu unutrasnje umjetnosti, a to su nama nevidljivi unutrasnji organi koji se kriju ispod koze koja predstavlja "granicu" - liniju koja razdvaja unutrasnju i vanjsku (nama vidljivu) umjetnost.

Ljudski organizam djeluje poput jedne fabrike- tvornice jer se u nju unosi hrana i tecnost a kao proizvod dobijamo nastanak novih celija, razvoj organa i nastanak energije. E to bi bio jedan drugi slucaj ili jedan drugi aspekat gledanja na ovaj svijet - na ljudske i zivotinjske organizme gledati kao na fabrike, njihove organe kao na veoma izdrzljive masine i na Boga kao na "fabrikatora" koji je osnovao tu fabriku, napravio te masine i stavio ih u pogon na nacin da funkcionisu na jedan savrsen nacin, bez i jedne greske. Za kraj, onima koji poricu Umjetnika ovoga svijeta kazao bih sljedece:

"Svaka umjetnost ukazuje na svoga umjetnika"

"Ne poricimo Umjetnika ovosvjetske umjetnosti samo zato sto Ga ne vidimo"