U prolazu jedno dobro djelo

Onako, prolazeci sasvim slucajno carsijom vidio sam gomilu ljudi okupljenih oko necega. Svi su gledali dolje u pod. Nisam znao o cemu je rijec pa sam prisao. Prilazeci cuo sam sljedece:

-Ima li ko vode?

-Polijte ga vodom. Vidjet cete da ce mu biti bolje.

-Ljudi, nazovite hitnu. Covjek umire.

Cuvsi to za vodu odmah sam iz svog ruksaka izvadio flasu vode koju sam malo prije toga kupio u marketu. Flasu sam proslijedio ljudima koji su bili blizi covjeku u besvjesnom stanju. Vidio sam da ga jedan momak umiva, a jedan drugi zove hitnu:

-E, je li hitna? Jednom covjeku je ovdje na carsiji pozlilo pa mu treba hitno ukazati medicinsku pomoc.

U tom momentu ugledah i jednog policajca kako zurecim korakom prilazi sada vec poprilicno velikoj masi. Nas policajac je se nekako uspio progurati kroz taj znatizeljan narod. Na osnovu njegovih rijeci i pokreta shvatio sam da je to covjek koji ce moci ukazati prvu pomoc i prije nego sto dodje hitna pomoc.

Nisam se htio zadrzavati tu jer sam imao nekih obaveza pa sam produzio dalje. Za mene je bilo dovoljno sto sam koliko toliko bio od koristi tom covjeku koji je lezao na podu. Dao sam svoju flasu vode koju sam bio tek kupio u marketu. Produzio sam ka marketu kako bih kupio jos jednu flasu vode. Na putu do marketa nisam mogao a da ne razmisljam o onom covjeku. Nisam znao o cemu je rijec ali pretpostavljao sam da je zbog ovih vrucina. Ko zna, mozda ga je udarila suncanica. Usao sam u market, uzeo flasu vode i krenuo ka kasi. Nije bila neka guzva. Ispred mene jedna starija gospodja, a iza mene srednjovijecan covjek. Kasirka otkucava proizvode koje je kupila starija gospodja, a gospodja polahko vadi novac iz svoga novcanika.

Kasirka:

-Ukupno 30,55 KM.

Starija gospodja:

-Evo sad cu.

A zatim poce davati novac kasirki brojeci naglas:

-Deset, dvadeset, dvadedet i pet, trideset. O Boze, gdje mi je ona sića koju sam imala jutros.

Pomalo postiđena jer nikako da nađe tu nekakvu siću. A ko zna, mozda je nikako nije ni imala. Znate ono kada dodjete u nezgodnu situaciju...

Evo gospodja se poce raspravljati sa kasirkom, izgleda da joj nisu bas sasvim jasne cijene.

-Zar vam jogurt nije bio na akciji? Tamo je pisalo 1,70 KM. Odakle Vam to da je dvije marke? Gledaj ti to, i krompir vam nesta poskupio.

Starija gospođa je u isto vrijeme i gledala u onaj ekran i čudila se njihovim "najnovijim" cijenama. Helem nejse, kako bi se njihova rasprava zavrsila s dobrom, ali i svakako kako bih stariju gospođu postedio neugodne situacije i bespotrebnog opravdavanja, odlucio sam da ja dam taj dio novca kojeg gospođa nije imala.

Kraj prvog dijela.