Jedan šalter i gospodin iz Londona


Jedan šalter i gospodin iz Londona

Treba se platiti racun za struju. Odem do elektrodistribucije. Kad ono kilometarski red. Narod napravio red van objekta elektrodistribucije. Narod hvata srklet. Ispred mene ljudi, ne zna im se broj. Pogledah iza sebe, za minutu se pojavilo sestoro ljudi, sestoro korisnika usluga eleltrodistribucije. Narod je vec poceo pomagati.

-Kako ih nije stid?
-Samo jedan na salteru!!!
-Sta vam je ljudi, zovite nadleznog, zovite sefa!
-Ne moze ovo ovako. Ovo ima samo kod nas! Sta oni misle da smo? 

A vrijeme oblacno, samo sto nije pljusak iznad naseg lijepog grada. A mi vani. Stojimo. Evo vec pocelo kapati. Valjda nece pljusak. Narod nestrpljiv. Nezadovoljni sa uslugama elektrodistribucije. U redu stoje pretezno starije osobe. Evo polahko ulazimo u objekat. Stariji gospodin ispred mene vise nije nerevozan kao maloprije jer smo se poprilicno priblizili salterima. Gledam, na salteru rade dvoje. Pa dobro, i mi se trebamo malo strpiti. Raditi s ljudima zaista nekada bude tesko. Nakon dnevnih obaveza otisao sam u jedan obliznji kafic poznat među rajom.




Sjedeci u kaficu dođe jedna grupa turista. Jedan od njih bijase veoma otvoren. Rekao mi je da su iz Londona. Svakako je se iz njegovog govora dalo razumjeti da je iz tih krajeva jer je imao britanski akcenat. Kaze da prvi put dolazi u nasu zemlju i da mu je veoma lijepo ovdje kod nas. Svidjela mu se nasa priroda, nase sume i rijeke. Pokazao sam mu i neke svoje fotografije koje sam bio prethodnih godina uslikao sirom nase lijepe domovine. Svidjele su mu se moje fotografije pa je zapoceo pricu o instagramu. Nakon sto smo se ispricali otisao sam svojim obavezama. Volim da se upoznajem sa ljudima razlicitih kultura, iz razlicitih zemalja. I to sto po svijetu imamo razlicite nacije, rase, jezike i kulture zapravo ne predstavljaju nikakvu prepreku za međusobno uvazavanje i postovanje. Naprotiv, to je jedna ljepota i ukras ovoga svijeta. Zamislite da smo svi ista nacija, ista rasa, da dijelimo potpuno istu kulturu i obicaje i da govorimo istim. Zar ovaj svijet ne bi bio pomalo dosadan? Znate ono, sve vam je isto, sve vam je poznato i nema nikakve novine. A ovako imate priliku da upoznajete ljude razlicitih kultura i nacionalnosti. 


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

U prolazu jedno dobro djelo

Turkijski narodi - prvi dio

Budi poput pcele